Blue Flower

Na izviđače idem već tri i pol godine. Za izviđače sam saznala preko svoje prijateljice. Naš odred se zove  Bordo jedinica, družina  Bliznec, a moja patrola Nebula. Na izviđačima sam upoznala mnogo prijatelja. Naučila sam mnoge igre te pjesme, ali i vještine koje mi pomažu u svakodnevnom životu. S izviđačima idemo na razne izlete, ali i natjecanja. Bliže nam se DIV (državni izviđački višeboj) i DION (državno izviđačko orijentacijsko natjecanje ). U svibnju smo bili na Kupu sv. Duje. Na natjecanjima se natječemo u različitim disciplinama. Najvažnije su:  vezanje čvorova, prva pomoć test, prva pomoć praktično, podizanje šatora, ucrtavanje KS-a, konstrukcija staze… Natjecanja su vrlo ozbiljna, ali se na izviđačima i šalimo. Neki ljudi misle da su izviđači jako strogi te da je dosadno,  zato što uvijek učimo, neki da se samo šalimo ili da prodajemo kekse kao u američkim filmovima. Mi na izviđačima učimo, ali nema ocjena i nisu to školski predmeti poput matematike, već nešto poput prve pomoći. To znanje koristimo na raznim natjecanjima. Veseli me svaki susret s mojim prijateljima izviđačima !

 

Maja Borić, 6.c

 

 

Moje ime je Lana i imam 11 godina. Idem u 5.a razred. Trenirala sam nogomet s dečkima četiri godine, a s djevojčicama deset mjeseci. Budući da sam trenirala od svoje četvrte godine, mogu reći da mi je bilo jako lijepo i da sam odrasla trenirajući taj sport. S dečkima sam igrala u  NK Dubrava , a na dresu sam nosila broj 35,  s tim klubom sam osvojila dvije zlatne medalje. Bilo je lijepo i zabavno  jer smo zajedno slavili rođendane. Ipak, dječaci me nikada nisu potpuno prihvatili jer sam bila jedina djevojčica. Nakon toga sam trenirala u ŠRC Trnava i napokon, u ŽNK Agram gdje sam trenirala s jako puno dobrih djevojčica i po prvi put sam imala trenericu. U ŠN Maksimir nosila sam broj 10 i osvojila zlatnu medalju.  Ubrzo sam, nažalost, na sistematskom pregledu saznala da mi je kralješnica savinuta i da više ne smijem trenirati nogomet. Moj doktor za mene kaže da sam mala kao miš, ali jaka kao lav. On mi je preporučio da nastavim trenirati judo kojim sam se bavila u nižim razredima. Sretna sam jer još uvijek mogu igrati nogomet s prijateljima na ulici. On me čini posebnom i zato ga volim.

                                                                                                                                                                                           Lana Kremić, 5.a                                                                                                         

Kada Gibonni kaže da nikada prije nije nastupao na nečemu sličnom, kada Massimo izjavi da jedva čeka da to krene, kada Mile Kekin kaže da će to biti fešta kakvu Zagreb još nije imao, onda znamo da smo na pravom mjestu!

U Plaza centru Zagreb 17. svibnja održao se koncert kakav još na ovim prostorima nije viđen. 10 izvođača, dvije pozornice i jedan povod: 10. rođendan Antene Zagreb!  Kao na svaki rođendan moglo se ući samo s pozivnicama. Ja sam imala sreću jer sam željela ići na taj koncert, a za pozivnice se pobrinula moja mama.

Između 10 VELIKIH Antene Zagreb na dvije pozornice su se izmjenjivali: Gibonni, Massimo, Vatra, Hladno pivo i Psihomodo pop, Urban, Neno Belan i Fiumens, Pavel, Parni valjak i  Dubioza kolektiv . Izgledalo je kao da se nadmeću tko će biti bolji, tko će bolje dignuti publiku na noge. Još sam uvijek puna dojmova s proslave rođendana. Kako nekome prepričati i opisati fenomenalnu atmosferu VELIKIH 10 Antene Zagreb?  Hmmm...Pokušat ću slikama (kažu da slika vrijedi 1000 riječi) i razgovorom s dvama članovima benda  Vatra.

   

 

                                                                                                                                                                                Sara Antoljak, 7.c

 

     Kad dva vrhunska izvođača naprave suradnju nastaje hit, a kad se čak 10 najvećih okupi na jednom koncertu nastaje spektakl!

Na tom spektaklu uspjela sam uloviti dva člana benda Vatra i napraviti s njima kratki intervju. Vatra je moj omiljeni bend iz više razloga. Volim njihove tekstove, glazbu, a posebno energiju koju šire publikom na koncertima. Virovitička grupa Vatra traje već 19 g. Uspjeh s pjesmom Tango gurnuo ih je na vrh glazbene scene. Nakon toga nižu hit za hitom.

Vačeras sviraju na jednoj od ljepših terasa u gradu Zagrebu. Donosim intervju s frontmenom Ivanom Dečakom i bas gitaristom Robertom Kelemanom.

Ivan Dečak:

 

1. Slatko ili slano? Slatkoslano.

2. More ili planine? More.

3. Riba ili picek? Riba.

4. Plavo ili crveni? Zašto? Niti jedno.

5. Voda ili pivo? Ovisno o prigodi.

6. Kakav si kad si ljut? Trebalo bi pitati ljude oko mene.

7. Kakav si kad si sretan? Nasmiješen.

8. Kada će izaći nova pjesma u javnost? U 9.mj.

9. Novi album,kada? Uskoro ćemo otkriti.

10. Sljedeći životni cilj? Teško se odlučiti za jedan.

 

Robert Keleman:

 

1. Slatko ili slano? Slano.

2. More ili planine? More.

3. Riba ili pizza? Pizza.

4. Plavo ili crveno? Zašto? Plavo, zato što imam plave tenisice, plave hlače, volim plavo nebo i plavo more, sve plavo volim.

5. Voda ili pivo? Pivo, naravno.

6. Kakav si kad si sretan? Sretan sam poslije koncerta, evo sad sam sretan.

7. Kakav si kad si ljut?  Kad sam ljut ne družim se s ljudima.

8. Kada će izaći nova pjesma u javnost? Poslije ljeta, kada prođe ova nogometna ludnica.

9. Novi album, kada? Sljedeće godine.

10. Sljedeći životni cilj? Proširiti obitelj, završiti album i svirati što se više može.

 

                                                                                                                                                                                                 Sara Antoljak 7.c

Karateom se bavim sedam godina te sam nedavno položila smeđi pojas 2. kyu. Već sam četiri godine zaredom prvakinja grada Zagreba. Osvojila sam brojne nagrade na ekipnim i pojedinačnim prvenstvima. Dobila sam nagradu za najuspješniju borbašicu grada Zagreba. Često putujem na natjecanja u druge države i gradove. Karate je jedini borilački sport bez kontakta. Ima jako puno tehnika, te je jako koristan u svakodnevnom životu (pomaže u obrani od napadača). U klubu imamo jako puno dobrih karatista. Moje najbolje prijateljice na treningu su Sara i Dora. Sara i ja smo zajedno išle u Beograd na prvenstvo Balkana. Sara je bila prva,a ja, nažalost, nisam ništa osvojila. Na ovakvim putovanjima sam upoznala jako puno prijatelja. Moji su uzori Maša Martinović i Luka Kondić koji trenira u našem klubu Bushido. Nastaviti ću se baviti karateom i kad odrastem. Želim pohvaliti svoga trenera bez kojeg ne bih voljela karate i ne bih uspjela. Za mjesec dana je ponovno ekipno državno prvenstvo u karateu. Sara, Dora i ja ćemo se potruditi opet osvojiti prvo mjesto.

Nina Lukenda, 6.c