Blue Flower

Ove godine na Lidranu predstavili smo se ovim pisanim radovima....

 

Zimska sličica

 

Zima je.

U šumi pahuljice prekrile tlo, drveće, planine.

U zimskoj idili nazire se velika kuća zatrpana snijegom.

Izvana vrlo hladna,

a iznutra topla i ugodna.

Kuća je okružena visokim drvećem koje ju grije i čuva.

Drveće njiše vjetar koji nosi sitne pahulje,

gotovo neprimjetne.

Mutni oblaci putuju nebom,

najavljuju snijeg i tamu.

U daljini vide se planine,

nekoć zelene,

a sada bijele.

Toliko hladnoće i tmurnosti,

a čovjek pronalazi sreću!

                                                                                   Lana Babić, 6.a

 

Pucnjava ispred OŠ Vukomerec

 

Stanovnike mirnoga zagrebačkoga naselja, na istoku grada, uznemirila je pucnjava iz vatrenoga oružja.

Početkom školske godine, 12.9.2018. u 19.03 sati u Porečkoj ulici, ispred OŠ „Vukomerec“, došlo je do pucnjave iz pištolja i kalašnjikova.  Pucalo se iz automobila i kuće koja se nalazi u navedenoj ulici. Sudionici su članovi dviju sukobljenih romskih obitelji. Razlog pucnjave još je nepoznat, navodi policija.

Ovaj stravičan sukob zbio se neposredno prije izlaska učenika iz škole. Ispaljeno je tridesetak metaka po automobilima, zidovima škole i susjednih kuća. Pravo je čudo da nitko nije stradao. Učitelji  nisu pustili prestrašene učenike iz škole dok roditelji nisu došli po njih. Vukomerec je na nogama. Policija izjavljuje da je sve pod kontrolom, ali roditelji strahuju za sigurnost svoje djece i ne žele ih pustiti u školu dok se situacija ne smiri. U školu je pozvan Tim za psihološku pomoć u kriznim situacijama. Roditelji i stanovnici najavljuju mirni prosvjed ispred škole.

Pratit ćemo razvoj događaja.

 Karla Jukić, 8.a
 

Vježbanje tolerancije

 

„Najznačajniji rezultat edukacije je tolerancija", svojevremeno je izjavila Helen Keller, američka književnica i aktivistica. Tolerancija je prihvaćanje, poštivanje i uvažavanje različitosti u svjetskim kulturama. Ona se temelji na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja. O tome se puno govori u medijima i u školi, stoga smo u teoriji svladali pojam tolerancije. Određeni događaji i situacije   natjeraju nas na razmišljanje i preispitivanje stava.

Početkom školske godine obična se večer u mirnome zagrebačkome naselju Vukomerec  pretvorila u pravu horor priču. Metci su letjeli posvuda, ljudi su panično bježali, roditelji su evakuirali djecu iz škole. Činilo se kao da se nalazimo usred akcijskoga, kriminalističkoga filma, a Vukomerec mjesto zločina mnogih američkih filmova. Desetci policijskih automobila i kombija blokirali su ulicu, policajci s dugim cijevima opkolili su kuću u Porečkoj ulici. Kasnije smo saznali da se radilo o sukobu dviju romskih obitelji koje su se zavadile zbog  smrti vođe i, navodno, nepodmirenih dugova. Pucalo se iz kalašnjikova. Nekolicina je ljudi privedena. Očevid je trajao cijelu  noć. Policija je tvrdila da nema mjesta panici i da je sve pod kontrolom, ali uznemireni roditelji, prestrašeni za živote svoje djece, odlučili su ne slati ih u školu dok se situacija ne smiri. Organizirali su mirni prosvjed, u duhu tolerancije, da pokažu svoje nezadovoljstvo ponašanjem nekih pojedinaca koji si uzimaju za pravo ugrožavati živote drugih ljudi. Na prosvjedu su se našle skupine koje zahtijevaju da se obitelj istjera iz vlastite kuće. Trebaju li oni ostati, ili ih silama iseliti iz vlastite kuće da se ovakve stvari više ne ponavljaju? Građani su ljuti i uplašeni s opravdanim razlogom.  No, jesu li svi članovi obitelji krivi? Što je s njihovom djecom koja pohađaju istu tu školu? Na ovome slučaju mogli smo vježbati toleranciju. Doneseno je privremeno rješenje. Policija osigurava mjesto zločina nadajući se da će spriječiti nastavak sukoba i ugrožavanje života ljudi koji su kolateralne žrtve nekog davnog sukoba, skupine ljudi koja živi po svojim pravilima ne poštujući zakone civilnoga društva.

Ovaj događaj naveo nas je na promišljanje o toleranciji. Što učiniti da se više ne ponovi? Kako ne stigmatizirati pojedine skupine građana, osloboditi se predrasuda? Ovo definitivno nije prihvatljivo i smatram da se ne smije zaboraviti niti ponoviti. Znanje, prihvaćanje različitosti, komunikacija, sloboda mišljenja, ključne su riječi u vježbanju tolerancije. Na tome, kao društvo, očito moramo još puno raditi. Postoje i drugi svakodnevni događaji kao što su vrijeđanje drugih rasa, druge kulture i ljudi koji su drugačiji, a nisu napravili nikakvo zlo, već žele samo najbolje sebi, ali i drugima. Takvo ismijavanje i mržnju ne podnosim, smatram da sve treba poštovati. Tolerancija se može vježbati ljubavlju prema ljudima te u isto vrijeme poštivanjem tuđih mišljenja i interesa, iako su različiti.

Poštuj tuđe, a voli svoje, kaže mudra izreka. Važno je biti dobar i pošten čovjek.

Nika Sabljo, 8.b