Blue Flower


Odgledali smo predstavu Kako misliš mene nema?


Učenici sedmih razreda su 20. ožujka 2019.  odgledali  u Teatru EXIT nagrađivanu predstavu  „Kako misliš mene nema?“. Uzbuđeni, jedva smo dočekali početak predstave u 20 sati jer nam  je to bila prva večernja predstava na koju smo išli u organizaciji škole. Početkom predstave je  započeo neprestani smijeh gledatelja. Vrlo vješti glumci su svojim glumačkim sposobnostima iz sekunde u sekundu mijenjali uloge, boju glasa, mimiku  te stav tijela. Predstava koja govori o stvarnosti i društvu koje nas okružuje je napisana na stvarnom, živom jeziku. U početku su nas začudili  poneki   vulgarizmi i razgovorni  jezik, ali upravo su brzi dijalozi  napravili  predstavu dinamičnom.


Dva sata su proletjela kao u snu, pozorno smo pratili glumce na sceni, smijali se iskreno duhovitim dijelovima, a ponekad i zaplakali. Iako je humoristična,  predstava je realistična te nam govori o siromašnom, ali snalažljivom životu glavnih likova Nineka i Blaža. Oni predstavljaju ljude koje svakodnevno možemo sresti u svom okruženju, u Zagrebu. Oni ne skrivaju ni jedan drugome, ni nama gledateljima,  svoje najveće tajne i probleme. Žele otići na more koje nikad nisu vidjeli, raznim načinima pokušavaju doći do novaca kako bi platili put. Što nas je razveselilo? Sretan kraj, njihov odlazak na more  koje su im omogućili sami glumci što ih glume, A. Bukvić i F. Jurčić,  tako da smo imali priliku vidjeti da se glumac i lik upoznaju na pozornici. Pljeskom smo zahvalili  glumcima i pozdravili ih te oko 22 sata napustili kazalište. 


. Oduševljenje među  nama učenicima je trajalo dugo jer smo idućih dana tijekom školskih odmora  komentirali predstavu.

I. Ćurt, I. Galić, 7. a


 


Jurica Pakračić, 7.a


Malo je ljudi koji u svom životu nisu čuli  Olivera  Dragojevića, pjevača dalmatinskih šansona koji je generacije i generacije oduševljavao svojim promuklim glasom te pjesmama koje su većinom postale antologijske. Pjesme su to o ljubavi, moru, Dalmaciji, putovanjima, rastancima… Svatko ima neku svoju omiljenu, ali je zasigurno najpoznatija Vjeruj u ljubav. Oliver Dragojević, podrijetlom iz Vela Luke (Korčula), rođen je u Splitu 7. prosinca 1947.  Pohađao je glazbenu školu u Splitu gdje je naučio svirati glasovir, klarinet i gitaru. Već kao dječak je  imao  iskustva s nastupima po ulici te je zabavljao putnike brodova svirajući, a   prvi pravi nastup  je imao  na Splitskom dječjem festivalu 1961.  godine s pjesmom Baloni. Zajedno  s bratom je snimio poznate  hitove za Radio Split.

Život mu je bio ispunjen glazbom i nastupima,  prilikom jednog  nastupa u Dubrovniku,  upoznao je  ženu svog života, Vesnu, s kojom se vjenčao 1974., imali su  tri sina, Dina  te blizance Damira i Davora. Tijekom karijere je doživio  mnogobrojna priznanja, nagrade za svoje hitove. Najpoznatiji su: Oprosti mi pape (1978.), Cesarica (1993.), Vjerujem u anđele (2009.), Vjeruj u ljubav (1979.), Kad mi dođeš ti (2000.), Trag u beskraju (2002.), Tko sam ja da  ti sudim (2000.), Pismo moja (2002.) i mnogi drugi. U svom radu redovito  je surađivao s najboljim  skladateljima, tekstopiscima,  glazbenicima,  sa Zdenkom Runjićem, Zlatanom Stipišićem i drugima. Često je snimao i duete koji bi vrlo brzo postali uspješnice.

Njegovo pojavljivanje na festivalima dalmatinskih pjesama, značilo bi često sigurnu pobjedu. Njegov odnos prema publici je bio izniman, prenosio je svoju ljubav prema glazbi. Koncerti su mu  bili rado posjećeni, punio je dvorane, ne samo u Hrvatskoj, već i u inozemstvu. Nažalost, u kolovozu 2017.  godine dijagnosticiran mu je rak pluća. Nakon godinu dana bitke s bolešću, preminuo je 29. srpnja 2018. u 71. godini života.

Deseci tisuća ljudi ispratili su ga na splitskoj rivi  do katamarana koji ga je odvezao u njegovu  Vela Luku u kojoj je i pokopan. Oliver je otišao, ali njegove pjesme i dalje žive…

 

 

 Lucija Grubišić, Ines Ćurt, 7.a


 

 

10. studenog 2017. su osmaši naše škole sa svojim razrednicama  odgledali predstavu “Kako misliš mene nema!?”. Naime, ta predstava Ivice Boban, jedna je od najgledanijih predstava kazališta Teatra Exit te jedna od najgledanijih predstava hrvatskog kazališta općenito. Premijera predstave bila je 20. travnja 2007. godine. Svečana 200. izvedba proslavljena je 8. svibnja 2010. godine, a 11. veljače 2012. godine 250. izvedba. Reakcije publike su već na premijeri bile sjajne… Tu predstavu, punu humora i zabave, ali i teških životnih pitanja, predstavili su nam Amar Bukvić i Filip Juričić. Nagrade koje je dobila ova “dugovječna” predstava su brojne. Sve su očito zaslužene jer je ovaj mladi glumački dvojac, igrajući nekoliko uloga pokazao vještinu, maštovitost, čak i društvenu angažiranost, s obzirom na temu. Uživali smo u brzim promjenama likova i u uvjerljivoj glumi. Svaki trenutak smo bili usmjereni na njihove monologe i dijaloge. Sretni smo što smo imali priliku odgledati ovako dobru predstavu. Predstava igra već 10. godinu u kazalištu, zato ne propustite priliku prepunu zabave i posjetite Teatar Exit.

                               Martina Perić, 8.b