Blue Flower


 

Grupa učenika sedmih i osmih razreda posjetila je 26. siječnja 2019. s profesoricom Latinčić i profesoricom Haber spomen područje Jasenovac. Stigavši tamo u jutarnjim satima,  pratiteljica nam je  ukratko objasnila   gdje  se nalazimo i kako  će biti organiziran ovaj posjet. Prvo smo išli putem do spomenika Cvijet pored kojeg se nalaze  popločani pružni pragovi. Oni simbolično označavaju dio sačuvane pruge kojom su transporti zatočenika stizali u logor. Logor Jasenovac još se naziva i Logor III Ciglana.  Logor se nalazio u močvarnom području između rijeka Save i Velika  Struga  što je otežavalo prilaz logoru i smanjivalo zatočenicima mogućnost bijega. 


Jasenovac se nalazi između Lonjskog i Mokrog polja koja su često izložena poplavama, a ustaše su postojanje logora u javnosti opravdavale radovima na melioraciji. Kapacitet logora je bio oko tri tisuće zatočenika. Kada bi logor bio prenapučen,  ljudi bi se likvidirali kako bi napravili mjesta za nove zatočenike. Udubine u zemlji označavaju mjesta na kojima su se nalazili logorski objekti, a humci označavaju grobnice i mučilišta unutar samog logora. Kada smo došli do spomenika Cvijet,  prvo smo se fotografirali , a nakon toga smo komentirali samu strukturu spomenika. Cvijet ističe vječnu ljudsku istinu, da je život neuništiv i da je jači od smrti. Cvijet je simbol vječitog obnavljanja  života i okrenut je prema svjetlosti te suncu, odnosno prema životu i slobodi. Saznali smo da je autor spomenika  arhitekt, kipar i književnik Bogdan Bogdanović. Nakon povratka u obrazovni centar,  imali smo pauzu za jelo. Nakon toga smo se podijelili u sedam grupa i svaka grupa je dobila papire s pitanjima na koje smo trebali sami pronaći odgovore  u Memorijalnom muzeju. Kada smo pronašli sve odgovore i podatke,  jedan učenik  iz grupe je to prezentirao ostalima. Na samom kraju, pogledali smo  kratku ispovijest jednog od rijetkih logoraša koji je uspio pobjeći i spasiti se. Smatram da se o ovome, kao i o svim drugim zločinima, mora više učiti kako se oni više nikada ne bi ponovili, kako bi se izbjegla patnja nedužnih ljudi. Ljudski život je prekratak da bismo ga potrošili na ratove i neprijateljstva. Trebamo se radovati uspjehu drugih ljudi, ali i pomoći im u nevolji po cijenu vlastitog života.

 

 

Antea Maričić, 8.b