Blue Flower


Matematička  radionica za Projektni dan 2019.


Učiteljice matematike N. Ostojić, M. Tkalčević i M. Stipčević  su za ovogodišnji  Projektni dan  (16. travnja) osmislile jednu zanimljivu te poučnu radionicu za dvadesetak učenika šestih i  sedmih razreda. Saznali smo da se  matematika može vježbati  praktično, na otvorenom, u užem centru grada te da nas zapravo stalno okružuju geometrijski oblici. Osim toga, vratili smo se u prošlost saznavši kakva je nekoć  bila nastava matematike.


Autor fotografije: N. Ostojić


Stigavši vlakom iz Trnave na Glavni kolodvor, obišli smo strogi centar grada i promatrali građevine te na njima pronalazili oblike geometrijskih likova i tijela. Pronašli smo pravokutnike, kvadrate, trokute, krugove, valjke, kvadre, kocke, ali ispred Muzičke akademije i kosu trostranu piramidu  te kuglu. Pomoću konopca smo namatanjem oko najšireg dijela kugle odredili njen opseg  pa izračunali oplošje i volumen. Pogledali smo Zdenac života, odlučili napraviti Vukomerečki zdenac života te se fotografirali. Pomoću improviziranog šestara napravljenog od drvenog štapića, konopca i komadića cigle, iscrtali smo krug i razmjestili se po njegovom obodu. Potom smo razgledali stalni postav Hrvatskog školskog muzeja i sudjelovali u radionici ,,Stara matematika“ u kojoj učenici rješavaju odabrane zadatke iz Računice s dodatkom iz geometrijskog oblikoslovlja, za IV. i V. razred nižih pučkih škola u Hrvatskoj i Slavoniji iz 1894. godine poznatoga učitelja i pedagoga Antuna Cuvaja. Vidjeli smo učionicu iz 19. st. te pribor za tadašnju nastavu. Čuli smo puno zanimljivosti o tadašnjim školama i predmetima. Nakon obilaska, bio nam je održan sat matematike iz 19. st. Morali smo obući odjeću kakvu su tada djeca nosila. Pisali smo nalivperom i krasopisnim pismom, morali smo sjediti uspravno u drvenim klupama koje su spojene te su imale rupu za tintarnicu. Ako je netko pričao, smijao se ili radio što nedozvoljeno, dobio je kaznu. Najčešće bi to bilo klečanje na kukuruzu ili udarac šibom po otvorenom dlanu. Imali smo  tablete 19.st. odnosno male pločice za računanje  i pisanje. Učiteljicu smo morali pozdraviti: „Dobar dan, gospođice učiteljice!“ Znak za kraj sata označilo je zvono.


Autor fotografije: N. Ostojić


Nakon ove zanimljive radionice, prošetali smo do Botaničkog vrta gdje smo mogli vidjeti razne biljne i životinjske vrste okupane suncem.  Ovo je bila radionica za pamćenje!

 

                                                                                                                                                                                                                         n                                        S. Crnac, N. Grozdek, 7.b


 


 

Grupa učenika sedmih i osmih razreda posjetila je 26. siječnja 2019. s profesoricom Latinčić i profesoricom Haber spomen područje Jasenovac. Stigavši tamo u jutarnjim satima,  pratiteljica nam je  ukratko objasnila   gdje  se nalazimo i kako  će biti organiziran ovaj posjet. Prvo smo išli putem do spomenika Cvijet pored kojeg se nalaze  popločani pružni pragovi. Oni simbolično označavaju dio sačuvane pruge kojom su transporti zatočenika stizali u logor. Logor Jasenovac još se naziva i Logor III Ciglana.  Logor se nalazio u močvarnom području između rijeka Save i Velika  Struga  što je otežavalo prilaz logoru i smanjivalo zatočenicima mogućnost bijega. 


Jasenovac se nalazi između Lonjskog i Mokrog polja koja su često izložena poplavama, a ustaše su postojanje logora u javnosti opravdavale radovima na melioraciji. Kapacitet logora je bio oko tri tisuće zatočenika. Kada bi logor bio prenapučen,  ljudi bi se likvidirali kako bi napravili mjesta za nove zatočenike. Udubine u zemlji označavaju mjesta na kojima su se nalazili logorski objekti, a humci označavaju grobnice i mučilišta unutar samog logora. Kada smo došli do spomenika Cvijet,  prvo smo se fotografirali , a nakon toga smo komentirali samu strukturu spomenika. Cvijet ističe vječnu ljudsku istinu, da je život neuništiv i da je jači od smrti. Cvijet je simbol vječitog obnavljanja  života i okrenut je prema svjetlosti te suncu, odnosno prema životu i slobodi. Saznali smo da je autor spomenika  arhitekt, kipar i književnik Bogdan Bogdanović. Nakon povratka u obrazovni centar,  imali smo pauzu za jelo. Nakon toga smo se podijelili u sedam grupa i svaka grupa je dobila papire s pitanjima na koje smo trebali sami pronaći odgovore  u Memorijalnom muzeju. Kada smo pronašli sve odgovore i podatke,  jedan učenik  iz grupe je to prezentirao ostalima. Na samom kraju, pogledali smo  kratku ispovijest jednog od rijetkih logoraša koji je uspio pobjeći i spasiti se. Smatram da se o ovome, kao i o svim drugim zločinima, mora više učiti kako se oni više nikada ne bi ponovili, kako bi se izbjegla patnja nedužnih ljudi. Ljudski život je prekratak da bismo ga potrošili na ratove i neprijateljstva. Trebamo se radovati uspjehu drugih ljudi, ali i pomoći im u nevolji po cijenu vlastitog života.

 

 

Antea Maričić, 8.b


 


Poremećaji uzimanja hrane predstavljaju poteškoće u prehrambenom ponašanju.

Poremećaje u prehrani ponekad je teško prepoznati, pogotovo kada se tek krenu pojavljivati prvi simptomi. Naime, osoba provodi strogu dijetu, jede premalo ili previše, a nikad nije zadovoljna svojim izgledom. Glavni su simptomi poremećaja u prehrani poremećen odnos prema hrani, negativna slika o svom tijelu i narušeno samopoštovanje.

Ponašanja koja nam mogu biti znakovi upozorenja: držanje stroge dijete, osjećaj krivnje nakon obroka, iracionalan strah od debljanja, iskrivljena slika vlastitog tijela, pretjerano vježbanje, opterećenost hranom, prejedanje, pretjerano kontroliranje unosa hrane, povraćanje nakon obroka, česti odlasci na toalet nakon jela (namjerno izazivanje povraćanja), jedenje u tajnosti, nagle promjene u težini, povlačenje u sebe, depresija ili anksioznost, česte promjene raspoloženja.

Simptomi poremećaja u prehrani javljaju se  postepeno, a osoba ih pod svaku cijenu pokušava sakriti. Kako se simptomi s vremenom razvijaju, osoba gubi kontrolu nad svojom prehranom, zbog čega nepromišljeno odbija hranu ili previše hrane unosi u organizam.


Uzroci poremećaja uzimanja hrane

Smatra se da su prisutni biološkipsihološki i sociokulturni uzroci.

Biološki uzroci: sklonost debljanju, povijest poremećaja uzimanja hrane u obitelji, pojava depresije u obitelji.

Psihološki uzroci: perfekcionizam, emocionalna nestabilnost, nisko samopoštovanje, depresija, anksioznost, poremećeni odnosi unutar obitelji.

Sociokulturni uzroci: pritisak društva, medijska slika idealnog izgleda, nerealni zahtjevi i očekivanja.


Kada se javljaju poremećaji uzimanja hrane?

Poremećaji uzimanja hrane uglavnom se javljaju u mlađoj životnoj dobi ili adolescenciji.

Pokazalo se da su poremećaji prehrane najčešći u adolescenata, koji su često medijski napadnuti sa svih strana savršenim i poželjnim slikama tijela. Većina je tih slika nerealna i idealizirana, što većina mladih ne prepoznaje u svojoj dobi.

Česti su i poremećaji u prehrani u djece koji se mogu uočiti u odbijanju hrane ili prejedanju. Takve su poteškoće u prehrani uglavnom prolazne, pogotovo kada se javljaju kod male djece.


Osnovne vrste poremećaja uzimanja hrane

Anoreksija

Anoreksija je poremećaj uzimanja hrane  kod kojega je slika o tijelu potpuno iskrivljena, a doslovno znači nedostatak apetita. Osoba se osjeća debelo ili smatra jedan dio tijela izrazito debelim, zbog čega poduzima sve kako bi skinula višak kilograma koji zapravo ne postoji. Iskrivljena slika vlastitog tijela rezultira izgladnjivanjem što može dovesti do smrti. Kod anoreksije, osoba trajno ograničava kalorijski unos kako bi smanjila tjelesnu težinu, a uz to ju obuzima i strah da će dobiti na težini.

Bulimija

Bulimiju karakterizira unos količine hrane koji je znatno veći od uobičajenog te namjerno povraćanje nakon obroka. Kod bulimije, osoba gubi kontrolu nad jedenjem, zbog čega ima potrebu sama izazvati povraćanje jednom tjedno tijekom tri mjeseca.

Osobe koje boluju od bulimije često osjećaju sram ili krivnju zbog pojedene hrane, a umjesto povraćanja mogu gladovati ili pretjerano vježbati.

Ono što često može biti glavni pokazatelj da osoba boluje od bulimije su njezini zubi koji su žute boje i uglavnom u izrazito lošem stanju. Uzrok tom stanju je povraćanje, odnosno želučana kiselina koja nagriza zubnu caklinu.

Liječenje poremećaja uzimanja hrane

Najvažniji oblik liječenja kod poremećaja u prehrani je  psihoterapija koja radi na emocijama, samopoštovanju i suočavanju s problemima te uspostavljanju zdravog životnog stila. Važnu ulogu u liječenju imaju psihijatri, nutricionisti i liječnici koji prate cjelokupno zdravstveno stanje osobe kako bi joj osigurali što kvalitetniju pomoć. Korisne su i psihoedukativne radionice, kreativne radionice, grupe podrške i samopomoći te terapije opuštanja.

Rana intervencija kod poremećaja u prehrani povećava vjerojatnost uspješnog liječenja i brzog oporavka. Svakako treba uzeti u obzir da je oporavak proces koji će potrajati neko vrijeme, zbog čega je izrazito važna podrška obitelji i prijatelja koji mogu znatno utjecati na trajanje oporavka.

 

 

 

 Iva Žodan,  školski  psiholog


Korisne informacije:

www.anoreksija-bulimija.info – popis stručnjaka u Hrvatskoj koji se bave tretmanom oboljelih od poremećaja hranjenja

Centar za poremećaje hranjenja BEA www.centarbea.hr, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Klinika za pedijatriju, KBC Sestre milosrdnice (prijem mlađih od 18 godina)

Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju, KBC Zagreb (prijem mlađih od 18 godina)

Zavod za personologiju i poremećaje hranjenja, KBC Zagreb (prijem starijih od 18 godina) Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” www.stampar.hr; www.zdravljezasve.hr

Preporučena literatura:

• Costin, C. (2010.), Poremećaji prehrane: 100 pitanja i odgovora,  Zagreb, Mozaik knjiga.

• Claude-Pierre, P. (2000.), Tajni jezik poremećaja u prehrani,  Zagreb, Miš.


 

 

 

 

 

 

Francuska organizacija Yahad-In Unum održala je Međunarodni seminar za učitelje (od 23. do 25.studenog 2018.) o holokaustu – Holokaust metcima, u  kojem je sudjelovalo 20 profesora iz Europe. Seminar je započeo u Parizu, a Hrvatsku smo predstavljale kolegica Mirna Kovačić, učiteljica povijesti i geografije iz Koprivnice te  moja malenkost. Ostali profesori bili  su iz Albanije, Estonije, Finske, Grčke, Italije, Francuske, Moldavije, Poljske, Švedske, Srbije, Španjolske i Mađarske. 

 

 

 


YIU je organizacija koja se bavi mapiranjem mjesta stradanja i prikupljanjem svjedočanstava preživjelih u masovnim streljanjima koje su počinile njemačke  Einsatzgruppen od 1941. do 1944.,  nad Židovima i Romima na prostorima bivšeg  SSSR-a. To su bile pokretne jedinice za ubijanje koje su okupljale Židove, izvodile ih iz sela, ubijale u masovnim grobnicama koje bi oni neposredno prije sami iskopali da bi zadnji korak bila pljačka njihove imovine. Ovaj dio holokausta, ubijanje metcima (ubijeno 1,5 - 2 milijuna Židova), bio je zanemaren jer su se povjesničari prvenstveno bavili genocidom u koncentracijskim logorima. YIU je dosad otkrio 2 580 mjesta masovnih grobnica i prikupio 6 274 svjedočanstava u  7 zemalja (Ukrajina, Bjelorusija, Rusija, Poljska, Rumunjska, Moldavija i Litva). Jasno je da je  svjedoka tih  masovnih ubijanja sve manje zbog protoka vremena. Druga dva dana,  seminar se održavao u Memorijalnom muzeju II. svjetskog rata u Caenu,  u Normandiji koji je zapravo najveći muzej mira u Francuskoj. Tamo  smo slušali predavanja o genocidu nad Romima kojih je u Europi 1939.  bilo oko 1 milijun. Oni  su također stradali u  logorima smrti, masovnim strijeljanjima,  deportacijama (1942. iz Rumunjske je  u Transnistriju  upućeno oko 25 000 Roma na marš smrti, od čega je 6 000 preživjelo i vratilo se kasnije u Rumunjsku).  Broj romskih žrtava teško je utvrditi zbog njihova nomadskog načina života (između 50 000 i 200 000). 

 

 Sam muzej izgrađen je iznad 70 metara dugog tunela koji je služio kao sjedište Wilhelma  Richtera,  zapovjednika 716. njemačke pješačke jedinice za Normandiju. Grad Caen je prilikom iskrcavanja na Normandiju potpuno uništen,  kao i ostalih 30 gradova  što se smatralo manjom žrtvom,  nego daljnja  okupacija Europe.  „Ne možeš napraviti omlet ako ne razbiješ jaje“,  rekli  bi Francuzi  o tom događaju.  Posjetili smo i najdužu Omaha plažu gdje je bilo najviše žrtava na Dan D (11 000 žrtava, naspram 100  žrtava na Utah plaži)  prilikom iskrcavanja američkih, kanadskih i britanskih vojnika kako bi se otvorilo zapadno bojište u Europi. Obilazak smo završili posjetom grobljima. 1950. Francuska je Njemačkoj ustupila komad zemlje za otprilike  20 000 njemačkih vojnika koji su stradali u bitkama za Normandiju,  kao znak pomirenja. To groblje ljeti posjećuju i održavaju njemački srednjoškolci. Na američkom groblju, koje je puno veće i impresivnije, pokopani su ostaci 10 000 vojnika,  pokapanja su započela 1947.  Na groblju je zakopana i vremenska kapsula s porukama američkih vojnika koja će biti otkopana 6. lipnja 2044.,  na stotu obljetnicu iskrcavanja u Normandiji. Izračunajte koliko  ćete godina imati… Posjet grobljima, a ujedno i cijeli Seminar,  nosio je u sebi simboliku i poruku o pomirbi, opraštanju te besmislici ratovanja koju smo dužni prenositi našim učenicima.

 

 

   Snježana Latinčić, profesor povijesti i geografije

 

 

 

 

 

 

                                        


 


Svi znamo da su mačke iznimno zanimljive životinje. Iako su u rodu s mačkama (lavovi, tigrovi, leopardi) koje bismo željeli sresti samo na ekranima, ljudi najčešće “male mace“  biraju za kućnog ljubimca. Mogu biti prijateljski naklonjene, umiljate ili pak hipnotički prekrasne.

 

Postoji mnogo različitih vrsta mačaka, neke  su bez repa, neke bez dlake, neke su šarene, neke jednobojne. 

Vješti su grabežljivci i mesožderi, no kao vlasnica mačke mogu potvrditi iz vlastitog iskustva da mi se moja maca  više puta prikrala iza leđa i ukrala mi komadić hrane.

Mačke su sisavci iz roda felis. Vjeruje se da je njen predak bila divlja afrička mačka, felis silvestris lybica. Većina mačjih vrsta su  samotnjaci. Mužjaci i ženke sreću se samo u razdoblju parenja, a nakon toga se razilaze. Mačja trudnoća traje  otprilike devet tjedana. Mačke komuniciraju glasom (mijaukanjem), predenjem, frktanjem  te govorom tijela.

U govoru tijela bitno je promatrati uši, oči, rep i položaj tijela. Mačji vid je jedno od čuda prirode. Mačje su oči, za razliku od ljudskih, prilagođene tami. Mrežnica mačjeg oka ima daleko veću koncentraciju „štapića“ nego „čunjića“. Štapići su vidne stanice koje dobro reagiraju na slabom svijetlu, a čunjići su stanice koje najbolje funkcioniraju na jarkom svijetlu.

 Uši su im izrazito pokretljive, njihovo kretanje kontrolira tridesetak mišića koji su razvijeni tako da mački omogućuju lakše lociranje plijena u mraku. Rep je jedan od bitnijih dijelova tijela. Mačke njime šalju jasne, ali složene poruke drugim mačkama i ljudima u okruženju. Mačke žive u bliskoj vezi s ljudima više od 10 000 godina.                                                                                                                


Povezanost ljudi i mačaka dovela je do stvaranja mitova te legenda u više kultura, uključujući drevnu egipatsku, kinesku i nordijsku. Njihovu ljepotu  među prvima su primijetili Egipćani koji su svoje bogove ukrašavali motivima mačaka. Jedan je od takvih motiva onaj na svečanoj kristalnoj posudi na kojoj se nalazila Mafdet, božica s lavljom glavom (oko 3 100. god. pr. Kr.).

Završila bih jednom tužnom pričom koja ima sretan kraj. Prije nešto više od godinu dana, naši su poznanici bili na ljetovanju u Dubrovniku. Pred kraj ljetovanja, dok su šetali, na cesti su ugledali mačiće koji su tugovali  nad uginulom majkom  koju je netom  pregazio automobil. Odmah su krenuli u spašavanje i godinu dan kasnije, svi mačići su udomljeni.

Ja sam jedna od sretnica koju je dopala jedna od mačkica, Meli…

Nadam se da ste mojom pričom barem malo ušli u čudesni svijet mačaka.

 

Mirta Šlehta, 7.a